autor prof. Snežana Jovicki
drama o narokomaniji među mladima
drama u šest činova
likovi
Marija, majka, otac, dečko, bivši dečko, Milan, nepoznata devojka, voditelj
radio programa
prvi lik:
belina, prah, strah, praznina,
crna rupa u glavi.
drugi pano:
droga, će našu dušu i srce da smlavi!
treći pano:
tiho, lagano umiranje bez reči,
kao što zvono jeca i zatihne!
treći lik: kao kad trava vene
i uvene,
ali ne zbog starosti,
već ludosti moje i naše!
četvrti lik:
kažeš život nema smisla,
zašto da traćim vreme,
niko me ne razume,
svi nešto glume,
teško je moje breme!
tek od droge se ne živi, znajte to i vi!
u koštac sa životom,
pokaži mu zube!
sa onima koji se vole budi,
a ne sa onima što gube!
četvrti pano:
manipulacija masama,
hipnoza nad nacijama, rasama!
drugi lik:
hoćeš malo vutre, kokaina?!
marš od mene narkomančino, ja sam fina!
život mi je mio, ma kako težak bio!
devojka nosi novi pano simboliše
život i pobunu:
devojka život, to je izazov! meč u kojem tvoja runda je uvek prva.
ko sa životom ne ume, neka s drogom se rva!
svetlost reflektora u bojama jenjava i pojavljuje se mladić
koji sedi na podu sagnute glave, priča svoju priču.
mladić:
ja sam probao beli prah, i nije me strah da priznam
izaberite sport, ljubav, muziku, opijajte se osmehom,
od života se ne beži!
lagana , bolna tiha smrt!
bila sam sama,
a prijatelja je bilo puno!
on:
ko te sad pita,
da li ti neko društvo pravi?
u nevolji se pronalaze drugovi pravi!
ona:
želim da verujem da je sve bio samo ružan san!
hoću da utopim i zaboravim deo sebe!
kad živci počnu da mi igraju i ruke se tresu , svi oni prijatelji nestanu!
ćerka po prvi put otvoreno priznaje roditeljima da je probala
drogu. to je šok za njih, a ona se polako otvara dušu. majka ima više
osećaja i razumevanja za pakao u kojoj se našla. ona poseduje najviše
snage usmerene da na sve načine pomogne svojem detetu.
majka govorila sam ti mila! roditelji su ti najbolji prijatelji!
uvek si mogla da mi se poveriš. šta te je navelo da skrivaš sve od mene?
dušo moja! samo da si malo više otvorila sebe nama svojim roditeljima!
nisi htela da me slušaš! ja sam tu! ostajem uz tebe, neću te napustiti!
život bez dece je besmislen. sve sam uložila u tebe! nasloni se na mene!
tako, dušo majkina! sve ćemo zajedno, samo budi hrabra i izdrži! verujem
u tebe, znam da ćemo se izvući iz ovog zajedno! gde je ona moja vedra
i nasmejana devojčica koja je nebo mogla pogledom da pomeri!?
ćerka:
čini mi se kao da je neka bela zmija sve sokove moje duše isisala iz mene!
pogledaj na šta ličim . bleda sam kao avet! ostala si mi samo ti! ne mogu
majka! vidim samo tamu, beskrajni mrak i ja u njemu! droga je smrt ! zašto
te nisam poslušala?! kasno je, potrošila sam ovaj život kao sapun, nemam
snage, lomi me ovo, lomi! majčice, pomozi! gledaj , vidim u magli nekog
u beloj haljini, to su moji anđeli, došli su da me posete, moji anđeli!
trči kroz kuću u groznici pokušava da otvori prozor, drhti i pada.
majka:
stavi ruke u nedra, sećaš se , to si volela kad si bila mala? vi ste nama
celog života deca!ne mogu da gledam te tvoje oči kao ugašene vulkane u
noći gde su moje žeravice, oči najlepše devojčice u ulici! ne boj se!
ima leka za svaku boljku! samo moraš da veruješ!život je klackalica, nikad
ne znaš kad ćeš da propadneš i kako!
izdrži, samo još ovaj put skupi snagu, posle ove noćne more,
kad sve pregrmimo čeka nas sunce života!
ćerka:
hoću da idem, izlazim, nešto me steže u grlu, hladno mi je , kao da mi
je ledena santa u nedrima!daj vode, grlo mi gori, groznica, majka zovi
marinu!
ćerka i drugarica:
sećaš se kad smo na ekskurziji bežali u disko preko terase? a debeli tomica
je celo veče piljio samo u tebe! da, ja sam se sviđala marku, i on meni!
a šta sam izabrala! navukao me na kvarnjaka! a ja naivna! kaže hoćeš da
popušiš malo trave! šta plašiš se! to je kul! i ja htela da budem riba!
duvala sam, i muka mi je bila! celo veče sam povraćala!
Maja:
zlopotrebili su te! sada shvatam zašto mi majka stalno govori " pazi
sa kim se družiš"! i zašto mi pretura po džepovima! a ja je mrzela zbog
toga! kako to izgleda? da li zaspiš i sanjaš? zašto si to uradila, priznaj
mi, sad kad je sve prošlo?
ćerka:
pitaj moju ludu glavu zašto! mladost ludost! htela da probam i ja što
probaju svi! da ne budem izuzetak i eto svi se izvukoše, a ja nadrljala
ko žuti ! šta bih da mi nije vas!
plače i ustaje do prozora. divan dan, osećaš miris ljubičastog
jutra, kao vanila , kakao, miris proleća, kao sveže pokošena trava! deca
trče, voze bicikle, zaljubljeni se šetaju ulicama i ceo grad je njihov!
tako hoću da živim i tako puno toga bih htela, ali sada je drugačije!
mislim da bi mi sve sada bilo slatko, i jedinice u školi, i loše ocene,
tatina zanovetanja! slatki tata, umalo nije dobio infarkt kad me je video!
a pobegao je, nije mogao da me gleda! jedino mama ima snage i razume me,
suzu nije pustila! odakle joj samo snage!?
i mesto da se šetamo dunavom i šmekamo frajere, gledaj,
ja u belom krevetu, sa belim zidovima oko mene čekam beli kraj!
Maja:
o čemu ti to govoriš, ќakav kraj'? sad ću te prebiti! ne daj se! ne možeš
sad da me ispališ, idemo zajedno na koncert stounsa!obećala si! podigni
se malo!
Maja uključuje kasetofon i igra u ritmu
muzike, pleše i podiže Mariju
"zamisli život u ritmu muzike za ples,
zamisli život drugačiji od ovog
i igraj igraj igraj, igraj,
zamisli život u ritmu muzike za ples!
pogledaj ulice su pune ljudi,
dečaci koračaju sa tranzistorom na uhu,
zamisli život
drugačiji od ovog i igraj, igraj!"
dolazi marijin dečko, ostaju sami. on joj donosi cveće i omiljenu knjigu
"deca sa stanice zoo". Marija okreće glavu ka prozoru,izgubljeno , odsutno
gleda negde u daljinu. između njih je praznina.
dečko: lepo izgledaš, a ja se uplašio! kakve suze ja to
vidim malena'?to ne liči na tebe! hajde, mlatni mi šamarčinu, samo nemoj
tako tužno da me gledaš! dođi! kosa ti je svilena, volim da ležim u njoj
i mirišem je! sve će proći, zajedno ćemo sve rešiti, ti drhtiš! hajde
sedi kod mene, uviću te u ovo ćebe, sad si kao moja beba!plašiš me kada
gledaš tako tužno u prazninu!
ona:
ja planiram samo do sutra. ja sam zombi, pogledaj kao neka
motka, nema u meni trideset kila! gde je ona tvoja seksi devojka sa oblinama!?
pamet nije imala, pa joj tako sad i treba! da sam bila sa tobom, a ne
sa Milanom, ovo se jednostavno ne bi desilo! ti si sve predosećao, a ja
sam mislila da si ljubomoran!
ako se izvučem, idem u rusiju na čišćenje! stručnjak za detoksizaciju
će mi isprati stomak, a verovatno i glavu! možda više nikada neću biti
ista! nikada se neću otkačiti ovog sranja! u šta sam uvalila sve moje
drage, glupača, kretenka! Milane htela sam da ti kažem..ne moraš da me
čekaš neću da te vezujem za sebe!
mladić: ne volim kad tako govoriš!nikad te ne bih ostavio!
verujem u tebe i u nas! idem sa tobom, ostaviću studije, ti si mi važnija!
lako ćemo završiti sve!
biće ti lakše uz mene!
ne brini tu sam kraj tebe!
"i znaj da i u dobru i zlu ,
ja biću tu, da te tešim i nasmešim!
osloni se na mene sad ti!
veruj mi sve, dajem ti svoju reč!
da i u dobru i zlu,
ja biću tu, da te tešim i nasmešim!"
ona: ti si divan! hajde pričaj mi! volim kada pričaš! mogu
li da se naslonim na tebe? ako se izvučem, napisaćemo priču posvećenu
našoj generaciji! a onda ću da nalupam sve dilere i napišem priču o svemu
što mi se desilo!
mladić već je deset, moram da požurim na stanicu!idem i
ja sa tobom u rusiju!lakše je sve zajedno! volim te! stisni zube , čekam
te !
Marija je dugo gledala obrise njegovog lika dok se udaljavao
niz stazu. osmeh joj je skliznuo sa ivice usana i sudario se sa suzom.
zagrlili su se u suzoosmeh nade, ljubičastoplavu senku koja je lebdela
nad njenim likom. čuvaju je anđeli.
"radio jahač u noći završava priču. uključite se u kontakt program. toplo
je i sparno leto, nad beogradom se spustio grad. razmišljajte o ovoj priči.
trenutak je da se otvorite i spasite možda svojom životnom pričom još
nečiji život!
tihi ženski glas sa druge strane linije
"želim da sve ispričam i da se ova moja priča više nikada
ne ponovi! ne zatvarajte se u sebe! verujte roditeljima, kada vas u teškim
trenucima svi napuste, samo vam oni ostaju! da nisam ostajala gluva za
njihove priče, ne bi mi se droga desila!
klonite se zadimljenih žurki, nemojte da se mangupirate! htela sam pred
društvom da ispadnem riba, jedino ja nisam duvala! a onda, kao tunel u
noći, zemljotres i teška u glavi groznica i vrelina, san i java, život,
kao paklena noćna mora!"
voditelj: ...
|