Priča zanimljiva
i novoj generaciji. Devojčica koja sve može , takvu smo i našli
u našoj dramskoj trupi. Imala je iste pegice i plavu kosu, samo
se zaljubila u dečka iz prve godine i po tome je se sećam. Kada
razgledam fotografije predstava, čudim se kako smo sve to spontano
radili, a posebno me raduje saznanje da me se ta deca sećaju.propast
predstave izazvalo je saznanje da su glumci zaboravili kostime,
i zaista su se u poslednjem trenutku žrtvovali i taksijem otišli
po kostime!Da bi dobili na vremenu zamenili smo recitatorski deo
i dramu! Gusari su umeli sami da pronađu kostime i našminkaju se.
Gusar
Ja sam gusar Jerotije,
Ne kupam se i to ti je,
Ovako je koža deblja,
Niko ništa mi ne može,
Svi se plaše svoje kože!
Crni mi se brada,
Plašite se sada!
Razvijam mišiće,
Ja jedem škembiće!,
U dva, u tri maha!